Povodom izjave federalnog ministra pravde Vedrana Škobića da bi policija trebala primjenjivati član 105. Zakona o prekršajima, koji glasi „lišenje slobode zbog neplaćanja“ za one koji imaju npr. 30.000 KM neplaćenih kazni (https://avaz.ba/vijesti/bih/896181/ministar-pravde-fbih-vedran-skobic-za-avaz-sistem-je-sam-sebe-pobijedio-u-slucaju-debevca-i-osmanagica), ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica koristi ovu priliku da još jednom pozove federalnog ministra pravde da ispuni svoje obaveze i podhitno donese provedbeni propis koji će to i omogućiti. U suprotnom, njegove izjave djeluju neozbiljno, jer nepostojanje provedbenog propisa osnovni je razlog zašto nadležni sud odbija takve prijedloge.
U reakciji ministra Katice dalje se navodi:
"Navest ću konkretan primjer rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu od 08.11.2023. godine:“Po zaprimljenom prijedlogu ovlaštenog organa sud je razmotrio sve uvjete propisane članom 105. Zakona o prekršajima FBiH, koji moraju biti ispunjeni da bi mogao odrediti lišenje slobode kažnjenom, te kako u skladu sa članom 105. stav 8) Zakona o prekršajima FBiH od strane FEDERALNOG MINISTRA PRAVDEnisu doneseni podzakonski propisi kojim bi se regulisao postupak i uvjeti za izvršenje sudskog rješenja o lišavanju slobode kažnjenog zbog neplaćanja novčane kazne, a koje je bio dužan donijeti u suradnji sa nadležnim kantonalnim ministarstvima u roku od ŠEST MJESECI od dana stupanja na snagu ovog zakona (stupio na snagu 14.08.2014. godine), to je Sud i odlučio u odnosu na kažnjenog kao u izreci ovog rješenja (odbija se prijedlog ovlaštenog organa za lišenje slobode radi naplate novčane kazne)
Osim toga, ministar je izjavio da prema istoj odredbi, sud može odrediti lišenje slobode do 15 dana u slučaju neplaćanja već određene novčane kazne. Međutim, prilikom odlučivanja po prijedlogu za lišavanje slobode po odredbama zakona (uključujući Zakon o prekršajima FBiH), sud mora razmotriti sve okolnosti slučaja, kao i finansijske uvjete i mogućnost kažnjenika da plati novčanu kaznu, kao i vrstu izvršenog prekršaja, uzrast, fizičku i radnu sposobnost, psihičke osobine, obrazovanje, sklonosti i druge posebne okolnosti koje se odnose na ličnost učinitelja. To u praksi znači da pojedini prekršioci koji imaju najveći dug za neplaćene novčane saobraćajne kazne, NAŽALOST, uspijevaju da dokažu da nisu u mogućnosti da plate, jer formalno nemaju stalne prihode, nisu zaposleni, ne posjeduju imovinu, voze tuđi automobile, a u isto vrijeme prave nove prekršaje i gomilaju dug.