U Kantonu Sarajevo, radno-pravni status savjetnika nosilaca izvršne vlasti (ministara) regulisan je odredbama Zakona o radno-pravnom statusu članova Vlade Kantona Sarajevo. Uvjeti za angažman savjetnika se najčešće propisuju podzakonskim aktom institucije (Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji), što nije slučaj sa Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, u kojem se u članu 29. navodi samo da se pri Kabinetu ministra utvrđuju dva mjesta savjetnika koji nemaju status državnih službenika i na čija prava i obaveze se primjenjuju odredbe člana 20. Zakona o državnoj službi Federacije BiH. Shodno tome, svi u lancu odgovornosti koji su pripremali potrebnu dokumentaciju za prijem savjetnika ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo su bili dužni provjeriti ispunjavanje uvjeta i obavijestiti rukovodioca organa ukoliko su smatrali da neke stvari nisu u skladu sa pravilnikom i navedenim zakonom. Imenovanje savjetnika je administrativno pitanje i spada u oblast disciplinske odgovornosti, a greške koje su eventualno napravljene u vezi s tim , mogu se odnositi samo na službe koje pripremaju rješenja, a nikako se ne mogu stavljati na teret ministru.
Pored toga, prethodni ministar MUP-a je također imao dva savjetnika (Ljiljana Sakić i Safet Ćutuk), ali niko nije postavljao pitanja ne samo uslova i svrsishodnosti njihovog imenovanja, s obzirom na činjenicu da su oboje imenovani na mjesta savjetnika samo nekoliko dana nakon što su dobili rješenja o sticanju uslova za odlazak u penziju, kao i potrebne otpremnine, nego i četvorogodišnjeg odsustva sa radnih mjesta, jer su ih rijetki uopšte u tom periodu viđali u objektima MUP-a KS, ali su uredno vođeni na platnom spisku Kantona Sarajevo.
U periodu kada je pokrenuto pitanje regularnosti angažmana savjetnika ministra Budimlića, on sam je aktivno učestvovao u rasvjetljavanju slučaja omogućivši u potpunosti uvid u svu potrebnu dokumentaciju kako istražiteljima FUP-a tako i inspektorima Federalnog ministarstva pravde, te je odmah postupio u skladu sa njihovim nalogom i otpustio savjetnike nanijevši istima štetu, jer te osobe lično nisu napravile nikakav propust, a snose teške posljedice zbog nastale situacije.
Zbog svega navedenog, nameće se zaključak da nije slučajno što se informacije o istrazi protiv ministra Budimlića plasiraju samo par dana pred lokalne izbore kao i u jeku rasprava o uspostavljanju nove parlamantarne većine u Skupštini Kantona Sarajevo (a navedeni savjetnici su imenovani u proljeće 2011. godine), kao i da se radi o predizbornom političkom pamfletu koji, na žalost, ukazuje na duboke veze uticaja neformalnih centara moći i stranačkih savjeta na rad policije i tužilaštva.
Kroz ovaj slučaj, policijska i tužilačka ovlaštenja zloupotrijebljena su na najgrublji način za privatni interes u vođenju obračuna sa neistomišljenicima, što također ukazuje na krupne slabosti sistema krivičnog pravosuđa, te implicira na sistemske propuste i greške u dosadašnjoj reformi policijskog i pravosudnog sistema u FBiH i BiH u koji je uloženo mnogo energije i sredstava kao i angažmana međunarodne zajednice.
