Povodom izjave federalnog ministra pravde Vedrana Škobića da bi policija trebala primjenjivati član 105. Zakona o prekršajima, koji glasi „lišenje slobode zbog neplaćanja“ za one koji imaju npr. 30.000 KM neplaćenih kazni (https://avaz.ba/vijesti/bih/896181/ministar-pravde-fbih-vedran-skobic-za-avaz-sistem-je-sam-sebe-pobijedio-u-slucaju-debevca-i-osmanagica), ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica koristi ovu priliku da još jednom pozove federalnog ministra pravde da ispuni svoje obaveze i podhitno donese provedbeni propis koji će to i omogućiti. U suprotnom, njegove izjave djeluju neozbiljno, jer nepostojanje provedbenog propisa osnovni je razlog zašto nadležni sud odbija takve prijedloge.
U reakciji ministra Katice dalje se navodi:
"Navest ću konkretan primjer rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu od 08.11.2023. godine:“Po zaprimljenom prijedlogu ovlaštenog organa sud je razmotrio sve uvjete propisane članom 105. Zakona o prekršajima FBiH, koji moraju biti ispunjeni da bi mogao odrediti lišenje slobode kažnjenom, te kako u skladu sa članom 105. stav 8) Zakona o prekršajima FBiH od strane FEDERALNOG MINISTRA PRAVDEnisu doneseni podzakonski propisi kojim bi se regulisao postupak i uvjeti za izvršenje sudskog rješenja o lišavanju slobode kažnjenog zbog neplaćanja novčane kazne, a koje je bio dužan donijeti u suradnji sa nadležnim kantonalnim ministarstvima u roku od ŠEST MJESECI od dana stupanja na snagu ovog zakona (stupio na snagu 14.08.2014. godine), to je Sud i odlučio u odnosu na kažnjenog kao u izreci ovog rješenja (odbija se prijedlog ovlaštenog organa za lišenje slobode radi naplate novčane kazne)
Osim toga, ministar je izjavio da prema istoj odredbi, sud može odrediti lišenje slobode do 15 dana u slučaju neplaćanja već određene novčane kazne. Međutim, prilikom odlučivanja po prijedlogu za lišavanje slobode po odredbama zakona (uključujući Zakon o prekršajima FBiH), sud mora razmotriti sve okolnosti slučaja, kao i finansijske uvjete i mogućnost kažnjenika da plati novčanu kaznu, kao i vrstu izvršenog prekršaja, uzrast, fizičku i radnu sposobnost, psihičke osobine, obrazovanje, sklonosti i druge posebne okolnosti koje se odnose na ličnost učinitelja. To u praksi znači da pojedini prekršioci koji imaju najveći dug za neplaćene novčane saobraćajne kazne, NAŽALOST, uspijevaju da dokažu da nisu u mogućnosti da plate, jer formalno nemaju stalne prihode, nisu zaposleni, ne posjeduju imovinu, voze tuđi automobile, a u isto vrijeme prave nove prekršaje i gomilaju dug.
Pored toga, prije početka izvršenja rješenja o lišavanju slobode, kažnjeni može sudu predložiti da obavlja poslove za opće dobro ili poslove za dobro lokalne zajednice kao zamjenu za plaćanje novčane kazne. Također, želim upoznati ministra i sa činjenicom da NIJE DONESEN provedbeni propis o načinu obavljanja rada za opće dobro tako da one koji imaju neplaćene kazne ne možemo poslati da metu Baščaršiju u sklopu rada za opće dobro kako on predlaže.
S obzirom na to da ministar tvrdi da čak i Porezna uprava može odrediti ’lišavanje slobode takvih lica’, želim istaći da postupak prinudne naplate novčanih kazni nije uključen u nadležnost Porezne uprave FBiH. Takav postupak provodi nadležni sud imajući na umu pravno shvatanje artikulisano kroz Odluku Vrhovnog suda FBiH, da prekršajni nalog nema svojstvo izvršne isprave.
Zbog svega gore navedenog, ali i brojnih drugih razloga, Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo je predlagalo izmjene i dopune Zakona o prekršajima FBiH upravo u dijelovima u kojima su evidentirane poteškoće u primjeni, odnosno manifestacija otežane implementacije, sa namjerom da učinimo normu efikasnijom u primjeni i damo efikasniji doprinos u kreiranju povoljnijeg ambijenta kroz ostvarivanje nadležnosti u domenu prekršaja. Zbog svega toga, pozivam još jednom federalnog ministra pravde Vedrana Škobića da uputi u proceduru naše prijedloge za izmjene i dopune zakona, a detaljno pojašnjenje za sve prijedloge i komentare koje je iznio u citiranom članku svakako ćemo mu uputiti i pismenim putem," navodi se u reakciji.
