Osnovni pojmovi, pravni osnov i preporuke

 

Ilegalna trgovina umjetninama je nakon ilegalne trgovine oružjem, narkoticima i krijumčarenja ljudi,  najzastupljenija vrsta krijumčarenja u globalnom okvirima. Ova vrsta organizirane kriminalne djelatnosti nije zaobišla ni BiH, kao  tranzitno,  ali i krajnje odredište za takve umjetnine. Bosna i Hercegovina, kao  jedna od tranzitnih zemalja jugoistočne Evrope, preko kojih se umjetnine ukradene na različitim lokacijama iz zemalja Evropske unije i područja pogođenih ratom na Bliskom istoku,  prenose ka zapadnim zemljama.

Pojam umjetnine naravno,  ne podrazumijeva samo umjetničke slike,  već u širem smislu sve ostatke materijalne kulture kroz različite periode (praistorijski, antički, srednjovjekovni, moderni). Tu, između ostalog, spadaju i numizmatičke zbirke, statuete, biste, reljefi, te različiti predmeti svakodnevne upotrebe koji, svojim načinom izrade, materijalom, godinama starosti i još nekim elementima, spadaju u kategoriju umjetnina.

 Posebno zanimljiva su djela likovne umjetnosti za kojima vlada velika potražnja na tržištu ilegalne trgovine umjetninama, zbog mogućnosti ostvarivanja velike materijalne koristi od njihove krađe i preprodaje.  Cijene ukradenih umjetnina su izuzetno visoke, jer mnogobrojni vlasnici kupuju ili naručuju krađe vrijednih umjetničkih predmeta kao zalog za budućnost. Stoga se najčešće selektivno kradu umjetnička djela, za koja se zna da će im vremenom materijalna vrijednost porasti.

Kao što je već rečeno, policijske agencije koje se bave suzbijanjem ilegalnih aktivnosti na internacionalnom nivou, su svojim istraživanjima i radom na terenu, utvrdile da je ilegalna trgovina umjetninama treći najunosniji oblik ilegalne trgovine, čime se nalazi u samom svjetskom vrhu (trgovina narkoticima, oružjem, krijumčarenje ljudi i sl). Ilegalna trgovina umjetninama i kulturnim dobrima spada u transnacionalni kriminal, koji negativno utiče na zemlje porijekla, tranzita i krajnjeg odredišta. U okviru globalnog tržišta i otvorenih granica Europske unije, rastom potražnje kulturnih dobara i umjetnina na tržištu umjetnosti, političke nestabilnosti pojedinih zemalja, neusklađenosti pravne regulative u različitim državama, neadekvatne kontrole granica, malog formata krijumčarenih kulturnih dobara, krijumčarenje ove vrste predmeta postalo je jedan od najisplativijih i za realizaciju najpraktičnijih oblika organizovanog kriminala.

 

Kad se uzmu u obzir svi faktori koji utiču na širenje ilegalne trgovine umjetničkim djelima i kulturnim dobrima, evidentno je da zemlje jugoistočne Europe predstavljaju izvor bogatog plijena za organizovane kriminalne grupe i pojedince. Ilegalna trgovina umjetninama ima dva osnovna oblika: u prvom, riječ je o veoma starim predmetima i arheološkim iskopinama, koji se uglavnom pronalaze u divljim iskopinama i predstavljaju veoma ozbiljan problem. Ovakva vrsta krađe može se desiti na evidentiranim, ali i neevidentiranim lokalitetima. Ovo se posebno odnosi na nalazišta koja su identificirana kao takva, ali nisu dovoljno obezbijeđena. Na području zemalja jugoistočne Europe, najviše se trguje novčićima, kovanicama iz različitih historijskih perioda (antika, srednji vijek, osmanski period) i tu se radi od desetinama hiljada ukradenih predmeta. Ova kulturna dobra se, preko određenih zemalja, krijumčare i prebacuju za Europu ili Sjedinjene Američke Države.

 

Drugi vid ilegalne trgovine umjetninama obuhvata umjetnine iz Zapadne Europe  ili iz država Bliskog istoka pogođenih ratnim aktivnostima,  što pogoduje rastu ilegalne trgovine kulturnim dobrima koja predstavljaju baštinu naroda koji tu žive (Irak, Afganistan, Sirija).

 

PRAVNA  REGULATIVA

 

Krijumčarenje

(KZ BiH, čl. 214, stav 2)

 

Ko bez odgovarajućeg odobrenja, izbjegavajući mjere carinske kontrole, preko carinske linije prenese robu čiji je uvoz ili izvoz zabranje, ograničen ili zahtijeva posebno odobrenje ili dozvolu nadležnog organa, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

 

U ovom slučaju radi se o robi koja se ne nalazi u slobodnom prometu, odnosno čiji je promet ograničen. Krivično djelo postoji i u slučaju samo jednog prijenosa robe preko carinske crte. Za ovaj oblik kaznenog djela potrebno je da se radi o prijenosu navedene robe bez odgovarajućeg ovlaštenja.

 

Oštećenje, uništenje i nedopušteni izvoz spomenika kulture i zaštićenih objekata prirode

 (KZ FBiH, čl. 321)

 

Tko ošteti ili uništi spomenik kulture ili zaštićeni objekt prirode, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, a ako je kazneno djelo počinjeno prema spomeniku kulture ili zaštićenom objektu prirode osobite vrijednosti, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Tko bez dopuštenja nadležnog tijela izveze ili iznese izvan zemlje spomenik kulture ili zaštićeni objekt prirode kaznit će se kaznom zatvora do tri godine, a istom visinom kazne će se kazniti i ono lice koji spomenik kulture ili zaštićeni objekt prirode po proteku određenog roka u dopuštenju za iznošenje ne vrati.

 

 

Uništavanje kulturnih, historijskih i religijskih spomenika

(KZ BiH, čl. 183)

 

Tko kršćeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba uništava kulturne, historijske ili vjerske spomenike, građevine ili ustanove namijenjene nauci, umjetnosti, odgoju, humanitarnim ili religijskim ciljevima, kaznit će se kaznom zatvora u trajanju od jedne do deset godina“.

 

Osnov ove inkriminacije je Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954. godine (donesena u Hagu) i dopunski protokol br. I iz Ženeveske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih sukoba iz 1977. godine.

 

Objekat zaštite su kulturni ili historijski spomenici, građevine ili ustanove namijenjene nauci, odgoju ili humanitarnim ili vjerskim ciljevima. Navedena Konvencija predviđa zaštitu pokretnih i nepokretnih dobara koja su veoma važna za kulturnu baštinu nekog naroda, zatim zgrada čija je glavna i stvarna namjena da se u njima čuvaju ili izlažu takva dobra (muzeji, velike biblioteke, arheološka skladišta), kao i zaštitu „centara spomenika“ tj. takvih mjesta gdje je okupljen znatan broj kulturnih spomenika. Kao dobra pod zaštitom u Konvenciji se navode: spomenici arhitekture, umjetnosti ili povijesti, bilo vjerski ili sekularni, arheološka nalazišta, skupovi građevina koji su kao cjelina od historijskog ili umjetničkog interesa, umjetnička djela, rukopisi, knjige i drugi predmeti koji su od interesa s aspekta umjetnosti, historije ili arheologije, naučne zbirke, važne zbirke knjiga, arhiva ili reprodukcija navedenih dobara.

 

Bitno obilježje ovog kaznenog djela je vrijeme njegovog izvršenja: djelo se može počiniti samo za vrijeme rata ili oružanog sukoba. Počinitelj može biti svaka osoba. Ovo kazneno djelo se može počiniti samo s namjerom.

 

Na Kantonalnom nivou Zakonom  o zaštiti kulturne baštine (Sl. novine Kantona Sarajevo broj: 2/00) je  tretirana problematika zaštite i odnosa prema kulturnim dobrima i njihovoj zaštiti.

 

Uputstvo za fotografisanje umjetnina i vrijednih predmeta

 

 

1. Zašto je potrebno fotografisati svoje umjetnine i vrijedne predmete?

Kulturna dobra, bilo da se radi o umjetničkim predmetima ili dobrima koja imaju očiglednu vrijednost za kulturnu baštinu, danas predstavljaju metu za krađu namijenjenu nezasitom ilegalnom tržištu. Ovakva vrsta oštećenja javne kulturne baštine, ali i privatnog vlasništva dovode do gubljenja traga ukradenog predmeta, unutar granica države u kojoj se ukradeni predmet nalazio, ali i na internacionalnom nivou.

Identifikacija ukradenih predmeta je od ključnog značaja za istrage koje se vode u ovoj oblasti od strane policijskih službi; ona omogućuje, s jedne strane, da se pronađu akteri krijumčarenja, a s druge strane omogućuje se restitucija predmeta legitimnom vlasniku. Dakle, kako bi se omogućilo policijskim službama da brzo i sigurno identifikuju ukradeni predmet, važno je da vlasnici, policijskim organima dostave fotografije predmeta. Da bi navedene fotografije mogle biti upotrijebljene, izrada istih se mora napraviti prema određenim kriterijima. Ovdje se radi samo o preporukama, jer sva pravila neće moći biti zadovoljena, zato što je ponekad to tehnički teško izvodljivo, zbog težine, veličine ili lokacije predmeta (npr: fotografisati ormar s prednje strane sa dovoljne udaljenosti kako bi imali njegovu kompletnu sliku).

Fotografije moraju biti sačuvane na jednom ili više sigurnih lokacija, kako ne bi bile ukradene zajedno sa predmetima. Preporučuje se da fotografije prati i tekstualni opis, što preciznijeg sadržaja, koji uključuje posebne informacije, kao što su: epoha (vrijeme nastanka), dimenzije, težina i svi ostali detalji koji omogućuju sigurnu identifikaciju predmeta (npr: opis eventualnih izvršenih restauracija na predmetu). Ovaj opis je posebno važan za predmete napravljene u serijama (satovi, brončani predmeti, namještaj...), koji apsolutno moraju biti individualizirani, čime bi se sa sigurnošću utvrdila pripadnost vlasniku.

Ove informacije (fotografije i opis) moraju biti sačuvane na mobilnim nosiocima informacija (CD-ROM za njihovu dugotrajnost), koji će moći biti u kratkom vremenskom periodu dostavljen istražnim organima. Potrebno je opredijeliti se za digitalnu fotografiju, radi njene efikasnije upotrebe.

Fotografisati vrijedne predmete, poštujući što bolje preporuke ovog uputstva, znači povećati šanse da se nestali predmet pronađe.

1. Generalna pravila fotografisanja

Predmeti na fotografijama moraju zauzeti što je moguće više mjesta i moraju biti centrirani.

Samo jedan predmet mora biti obuhvaćen fotografijom. Dakle, iz serije od dvije statuete nastat će dvije fotografije

Direktno i/ili prirodno svjetlo se ne preporučuje. Blic ili spot direktno usmjeren na predmet uzrokuje blještavilo fotografije koje će sakriti određene detalje. Treba se opredijeliti za jako ambijentalno svjetlo, koje potiče od vještačkih osvjetljenja, postavljenih oko predmeta. Svjetlost mora takođe biti neutralne boje (izbjegavati žuto svjetlo).

Potrebno je da pozadina fotografije bude jednoobrazna i ako je to moguće da bude u bijeloj boji, bez sjene. Npr. predmet se prilikom fotografisanja može staviti na bijelu tkaninu. S druge strane, svijetli predmeti (gipsani, mermerni...) treba da se fotografišu na tamnoj podlozi.

Preporučuje se da duži predmeti budu fotografisani horizontalno ili vertikalno (a ne dijagonalno).

Predmeti koji su trodimenzionalni (skulpture, stolice, ormari itd), moraju biti fotografisani iz više uglova (pogled odozgo, pogled sa strane i pogled sprijeda). S druge strane, predmeti koji su pljosnati (slike, ručni satovi...) je potrebno fotografisati sa prednje strane. Generalno, treba fotografisati stranu koja najbolje opisuje predmet.

Potrebno je prilikom fotografisanja, izbjegavati što je više moguće, predmete koji nemaju značaj za sadržaj fotografije, kao što je veliki podmetač na stolu ili čaršaf na krevetu. Osim njih, treba izbjeći i predmete koji su namjerno postavljeni pored fotografisanog objekta kao što je metar ili etiketa.

Digitalni fotoaparati moraju biti konfigurisani kako bi napravili fotografije dovoljne rezolucije i što boljeg kvaliteta. Treba fotografisati u boji.

Potrebno je provjeriti da fotografija nije mutna.

Interesantni i posebni vizuelni detalji moraju biti fotografisani, posebno ako oni nisu vidljivi na cjelokupnoj fotografiji predmeta. Tu je riječ o poziciji žiga, karici lanca, signaturi slike, karakterističnim godovima drveta...a takođe i tragovima popravke, flekama ili drugim oznakama korištenja (ispupčenja, pukotine...). Navedene predostrožnosti povećavaju mogućnosti identifikacije predmeta, posebno ako je on proizveden u više primjeraka ili u seriji.

1. Preporuke po kategorijama

Centralna kancelarija za borbu protiv krijumčarenja kulturnih dobara OCBC predlaže u nastavku spisak specifikacija po kategorijama predmeta. Ovaj spisak nije konačan, jer je ostavljena mogućnost vlasnicima da dodaju bilo koju fotografiju, koja bi omogućila sigurnu identifikaciju kulturnog dobra.

Ove preporuke treba dodati prethodnim generalnim preporukama.

3.1. Hladno oružje

Treba fotografisati mačeve ili sablje u cjelini i napraviti fotografiju detalja drške ili futrole mača ili sablje.

Japanske mačeve koji imaju stalak, potrebno je fotografisati sa i bez stalka.

Oružje koje ima korice je potrebno fotografisati sa futrolom i bez futrole.

Oružje koje je fiksirano na drvenoj podlozi treba fotografisati u cjelini, pa ako je moguće    potrebno ih je fotografisati pojedinačno, predmet po predmet.

Potrebno je fotografisati crteže ili natpise ukoliko su gravirani na sječivu mača.

3.2. Vatreno oružje

Potrebno je fotografisati oružje iz profila, a ako je moguće i sa gornje i sa prednje strane.

Potrebno je fotografisati pištolje izvađene iz kutije, ali i u otvorenoj kutiji.

Potrebno je fotografisati zanimljive detalje, kao što su gravure, oznake na drvetu...

3.3. Nakit

Potrebno je fotografisati novčanice sa prednje i zadnje strane (avers i revers).

Potrebno je fotografisati lančiće, ogrlice i narukvice, horizontalno i sa otvorenom kopčom. Ostale moraju biti fotografisane na ravnoj podlozi i postavljene u krug.

Naušnice moraju biti individualno fotografisane (bez podloge, u kutiji ili vitrini).

Potrebno je fotografisati privjeske sa lančića u gro planu.

Prsten je potrebno fotografisati sa prednje i sa gornje strane.

Treba prepisati ili fotografisati tekst, ako postoji ugraviran na nakitu.

3.4. Ostalo

Ako su tanjiri dekorisani sa obje strane potrebno je fotografisati ih sa jedne i druge strane.

Što se tiče pribora za jelo, treba ga fotografisati u kompletu, jedan iz svake kategorije pribora pojedinačno (viljuška, nož...) u cjelini, a zatim samo dršku.

3.5. Satovi

Potrebno je fotografisati džepne satove u gro planu, sa zatvorenim i otvorenim poklopcem kao i sa zadnje strane.

Sat sa drvenim kućištem treba fotografisati u cjelini, dio sa kazaljkama, sve posebne karakteristike (pukotine, tragove korištenja, inkrustacije...) i eventualno godove drveta na jednom dijelu predmeta.

Ručne satove je potrebno je fotografisati na ravnoj podlozi sa i bez narukvice (gro plan na dijelu sa kazaljkama).

Potrebno je fotografisati ili prepisati natpise koji su gravirani na poleđini sata i ako je moguće unutrašnji mehanizam.

3.6. Knjige i dokumenti

Treba fotografisati prednju i zadnju koricu knjige odvojeno.

Ako je moguće treba izvaditi uokvirene dokumente kako bi se bolje fotografisali.

3.7. Namještaj

Potrebno je fotografisati namještaj sa zatvorenim vratima i ladicama.

Potrebno je fotografisati namještaj sa dovoljne udaljenosti kako bi se vidjela prednja strana.

Potrebno je skinuti prekrivače sa kreveta.

Potrebno je fotografisati detalje inkrustacija kao i gro plan godova na drvetu, na jednom dijelu namještaja.

Potrebno je fotografisati dio mermernih ploča kako bi se vidio prepoznatljivi uzorak.

3.8. Ogledala

Potrebno je skinuti sve objekte koji zaklanjaju ogledalo (fotografije, dekorativne predmete).

Potrebno je fotografisati predmet sa prednje strane i malo sa strane, u slučaju korištenja blica.

3.9. Likovna djela

Pri fotografisanju likovnih djela, potrebno je dati prednost ambijentalnom osvjetljenju, bez korištenja blica, kako bi se izbjegla refleksija fotografije koja bi zaklonila detalje fotografisanog predmeta. Ako se ne može izbjeći blic, predmet je potrebno fotografisati sa malim uglom, čime bi se smanjio rizik refleksije.

Ako na pozadini platna postoje posebne oznake (fleke, voštani pečat...) potrebno ih je prepisati ili fotografisati.

3.11. Skulpture

Statuete je potrebno fotografisati sa prednje strane i iz profila.

Potrebno je fotografisati unutrašnjost bronzanih predmeta (koja je najčešće jedinstvena, iako skulptura predstavlja dio serije).

Potrebno je napisati dimenzije i eventualno, težinu predmeta.

Potrebno je fotografisati greške (ukoliko postoje) i tragove korištenja.

Fotografisati detalje bronze.

3.12. Fotelje i stolice

Potrebno je skinuti sve što bi se moglo nalaziti na foteljama i stolicama.

Potrebno ih je fotografisati sa prednje i zadnje strane.

Potrebno je fotografisati godove drveta, tragove restauracije...

3.13. Tapiserije i tepisi

Potrebno je fotografisati tapiserije i tepihe u cjelini (uključujući i bordure)

Potrebno ih je fotografisasti što ravnije, izbjegavajući perspektivu.

Treba fotografisati rese na jednoj strani.

Treba napisati eventualne posebnosti tkanja.

3.14. Vaze i osvjetljenje

Potrebno je fotografisati ugašene lampe, lustere i sl.

Što se tiče vaza/posuda koje sadrže karakteristične unutrašnje dekoracije, njih je potrebno fotografisati sa gornje strane.

Treba opisati i fotografisati tragove korištenja.

3.15. Odjeća

Lepezu je potrebno otvoriti.

Kaiševe je potrebno fotografisati razmotane i na ravnoj podlozi.

Odjeću je potrebno fotografisati sa prednje i zadnje strane na lutki ili položeno ravno.

Potrebno je fotografisati svaki komad kompleta pojedinačno, a onda i zajedno.