Uvod
Sport predstavlja univerzalno sredstvo u kreiranju i ostvarivanju vrijednosti kojima se mijenjaju društva, razvija nacionalna kohezija, afirmiše demokratija, ostvaruju osnovna ljudska prava i slobode, jača ekonomija i podstiče zaštita zdravlja građana, jednom riječju, sport integriše više nacionalnih i državnih interesa.I kao što,s jedne strane, podstiče vezivanje različitih grupa, nacija i kultura, istovremeno sa druge strane u sportu i u vezi s njim, često se pojavljuju  različiti oblici nasilja, te nedoličnog i nedopuštenog ponašanja. Zato nasilje na sportskim priredbama nije fenomen koji je karakterističan samo za ovo vrijeme i samo za prostor Bosne i Hercegovine ili za države regiona. Nažalost, nasilje je istorijska, prateća konstanta sporta i nije zaobišlo većinu država u svijetu.  
Takođe, sociolozi su odavno utvrdili da se društveni sistem sastoji iz određenog broja podsistema - ekonomski, politički, kulturni, obrazovni, itd. Sport se vrlo teško može inkorporirati u bilo koji od ovih sistema, ali je djelimično sadržan u svakom od njih. Društveni sistem presudno utiče na sport, njegovu suštinu, karakter, organizacionu strukturu itd. Kao niz drugih aktivnosti, sport se ne može izdvojiti iz cjelokupnog društvenog konteksta i različitih oblika društvene strukture. Samo prividno izgleda da je sport na marginama društva i izvan temeljnih društvenih tokova. Sport može biti obrazac i instrument za istraživanje beskrajnog polja društvenosti, sredstvo za identifikovanje opšteg  stanja, te kretanja i promjena u društvu.

Subkulture mladih
Sam pojam subkulture je dosta širok, ali se ukratko može definisati kao skup određenih normi, pravila, obrazaca, ponašanja i načina odijevanja koje u određenim uslovima formira i slijedi određena grupa ljudi, unutar neke kulturne ili društvene zajednice, te je po tome specifična. Da bismo mogli promatrati navijače u nekom širem kontekstu, svakako koristi razumijevanje pojma, te uzroka i načina formiranja subkultura mladih. Navijači su jedna od tih subkultura sa svojim prepoznatljivim uzrocima nastanka, više manje predvidljivim ponašanjem na domicilnim, ali i drugim sportskim terenima i sa lepezom različitosti uslovljenih, od podneblja do političke pozadine, rivalstvom među klubovima. Subkulture mladih, univerzalno nastale iz potrebe i želje za profiliranjem mladih osoba i njihove težnje zauzimanja „mjesta pod suncem“, nasuprot uvijek prethodno formirane i patronizirajuće, te time i dominantne vladajuće kulture uže i šire okoline, često puta „svoje“ vrijednosti moraju afirmisati nasuprot opšteprihvaćenoj  kulturi društva u kojem nastaju. Razni pokreti među mladima  u svojoj srži uvijek nose bunt, želju za promjenom i  normalno je za očekivati, u svom ekstremnom krilu koje se „po definiciji“ mora naći, želju za promjenom  pretvara u zahtjev za promjenom, a taj zahtjev je veoma često artikulisan različitim oblicima nasilnog ponašanja.
Stoga šira javnost najčešće takve događaje prepoznaje kao ekscesne situacije, uglavnom  ponukana  kampanjama moralne panike koje se kroz medije prezentiraju, te povezuju sa tim adolescentskim grupama. Povezuje ih se u negativnom kontekstu,  najčečeće uz devijantna ponašanja i nasilje. Subkulture su se razvile  iz muzičkih stilova koje su mladi gajili, posebno u SAD-u i Velikoj Britaniji, te tako formirali razne subkulture kao što su npr: pankeri, metalci, darkeri, raveri, skinheadsi itd.

 
Definicija nogometnih navijača
Nogometni navijači su osobe okupljene u skupine koje svojim navijanjem ohrabruju svoju ekipu na utakmicama, uz pomoć određenih sredstava ili bez njih, a u svrhu pružanja podrške svom timu da ostvaruje pozitivne rezultatate. Radi se o heterogenoj skupini ljudi, sastavnom dijelu sportske publike koja predstavlja nestrukturiranu i neorganizovanu društvenu grupu. Organizovane grupe pojedinaca se mogu  definisati kao  navijačka publika: navijači, prema tome, čine dio neposredne publike, koji svojim specifičnim kolektivnim ponašanjem, kolektivno prihvaćenom ikonografijom i raznim drugim metodama, izražavaju svoju emocionalnu vezanost uz određenu nogometnu ekipu, identifikuju se s njom i pružaju joj podršku, ne bi li ostvarila što bolji rezultat.
Tipologija pripadnika navijačkih skupina
1. Navijač (pravi sportski navijač) - rijetko se uključuje u nasilje, ne slaže se sa uticajem politike na sport;
2. Navijač/nasilnik (prazni svoju nagomilanu energiju, prikriven u masi, inicirajući nasilje jača svoju afirmaciju unutar grupe) - osim tučnjave, razbijanja i verbalnih incidenata sklon je i drugim oblicima devijantnoga ponašanja;
3. Navijač iz trenda – sudjeluje u nasilju kao sistemskom dijelu navijačkog trenda, među tim navijačima ima dosta onih koji konzumiranje alkohola i različitih vrsta droga doživljavaju kao sastavni segment navijačkog trenda
 4. Navijač/politički aktivist – navijačku skupinu shvaća kao instrument za afirmiranje vlastitih političkih opredjeljenja, a stadion kao oružje. Na utakmice nosi uglavnom nacionalne zastave i druga politička obilježja, tučnjave i druge oblike nasilja poduzima iz ekstremno političkih motiva.
 

 
Klasifikacija navijača
Radi jednostavnije klasifikacije neophodno je objasniti sam kontekst u koji spadaju kao dio publike na sportskim događajima. Dakle, publiku čine svi prisutni ljudi na sportskim događajima izuzevši same aktere takmičenja (sportisti, sudije, delegati i ostali sportski, te drugi angažovani uposlenici, poput policijskih, koji su i službeno dio sportskog događaja). Najjednostavnija definicija publike jeste da je to “neorganizovana i nestruktuirana skupina ljudi ,okupljena u nekom fizičkom ili socijalnom prostoru, čija je pažnja usmjerena na neki objekt ili zbivanje, reaguje više perceptivno nego efektivno, ima relativno malu međusobnu interakciju i obilježava je sposobnost međusobnog imitiranja ponašanja.”. Sljedeća  interesantna kategorija ljudi je skupina koja ima sva obilježja publike, ali je kratkotrajnija i ima puno veći stepen međusobnog uticaja i imitacije ponašanja. Također, navijači su sredinom 80-tih objašnjeni terminom „navijačko pleme“. Nastanak ove subkulture praćen je preuzimanjem mnogih elemenata karakterističnih za rokerske i srodne subkulture iz svijeta muzike.Neki od najbitnijih preuzetih elemenata su: svijest o pripadništvu širem “nogometnom plemenu” sadrži elemente kao pisanje grafita sprejevima (pankeri), upotreba engleskog jezika (transparenti), eksperimentisanje s drogom(rockeri), prisvajanje određenih odjevnih predmeta i frizure, ples na stadionima, dolazak navijača s vlastitim obilježjima na rituale rock-subkulture i slično. Uz preuzete elemente „navijačko pleme“ izgrađuje i svoj  vlastiti identitet korištenjem predmeta poput bengalki i dimnih bombi.
 Nasilje, kao oblik društveno nepoželjnog i neprihvatljivog  ponašanja, prisutno je u svim sferama društva, ali velike sportske manifestacije uvijek predstavljaju potencijalnu mogućnost za ozbiljno narušavanje javnog reda i mira i eskalaciju sukoba, praćenu oštećenjem i uništenjem imovine, opreme i sredstava, lakšim i težim  tjelesnim povredama, a u najgorem slučaju i smrću aktera sukoba, ali i potpuno nedužnih ljudi koji su se sasvim slučajno zatekli na mjestu narušavanja javnog reda i mira. Nasilje kao oblik ponašanja najčešće se reflektuje kao ulično nasilje, nasilje tokom ratova odnosno oružanih sukoba, nasilje u porodici, nasilje na sportskim takmičenjima i dr. Treba naglasiti da nasilje na sportskim priredbama, kao jedan od oblika nasilja, unatrag nekoliko desetina godina poprima sve veće razmjere, odnosno povećava se obim i intenzitet nedoličnog ponašanja, nereda i nasilja u vrijeme prije početka sportskog takmičenja, za vrijeme samog sportskog natjecanja, te po njegovom završetku, tako da se time ugrožava sigurnost i zdravlje drugih osoba, uz istovremeno činjenje  velikih materijalnih šteta nastalih uništenjem imovine.
Naprijed navedeno dovelo je do potrebe da se normativno utvrde mjere za sprečavanje, suzbijanje i sankcionisanje nasilja vezanog za sportska takmičenja i na taj način doprinese sigurnosti i zaštiti, te kvaliteti života građana, a osobito omladine, uz zaštitu od eventualnih šteta i uništenja javne i privatne imovine.
Posebno treba naglasiti da protivpravna ponašanja, te posljedice takvih ponašanja na sportskim takmičenjima i u vezi s njima, nažalost pokazuju kontinuitet kršenja propisa kojima se regulišu ponašanja tzv. „navijača“, a što je posebno vidljivo  na nogometnim takmičenjima.  
Identifikovati stepen i oblik nasilja u sportu važan je preduslov za preduzimanje adekvatnih mjera radi njegovog sprečavanja. Uspostavljanje funkcionalnih mehanizama na nivou države, odnosno svih  nivoa vlasti u slučajevima složene državne strukture, kao što je to u Bosni i Hercegovini, te donošenja adekvatne kaznenopravne zaštite u okviru državnog i enititetskih i kantonalnih zakonodavstava je važno polazište u sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama.
 
Huliganizam  na sportskim terenima
Huliganizam u sportu podrazumijeva grupu ili skupinu ljudi koji nanose štetu, bol i različite vrste tjelesnih povreda drugoj protivničkoj grupi ili skupini. Želimo li svesti ovu definiciju na nivo empirijskoga, doći ćemo do diskriminacije, narušavanja slobode za sve koji se nađu „na putu“ huliganima, ugrožavanja života i zdravlja ljudi i društvenih dobara. Huliganizam je prisutan na sportskim terenima širom svijeta i predmet je proučavanja sociologa i psihologa, kako u Evropi, tako i u svijetu. Sa psihosocijalnog aspekta, ove društvene grupe su jako opasne upravo zbog fenomena kolektivne (ne)odgovornosti. Dakle, u grupama, svi se osjećaju sigurno da čine što i ostali, ma koliko to destruktivno i nezakonito bilo, jer se ne doživljava osjećaj pojedinačne odgovornosti. Naprotiv, u ime grupe mogu se učiniti i najstrašniji zločin, a da se pritom niko ne osjeća krivim. Ovo se pokazalo istinitim kroz historiju više puta. U prilog ovome govore najdrastičniji i najtragičniji događaji koji se mogu karakterizirati kao “prave katastrofe na nogometnim stadionima”, koji su se desili zbog propusta u organizaciji utakmica, ali i kao posljedica neprimjerenog i huilganskog ponašanja navijača, što je kao epilog imalo ogroman broj ljudskih žrtava, povrijeđenih navijača i uništene imovine. Nažalost, takvi događaji su u pravilu rezultat djelovanja više faktora (propusti u organizaciji utakmice, osiguranju,prekomjernoj upotrebi sile ili hemijskih sredstava, neuslovnih sportskih objekata i sl.), koji u međusobnoj korelaciji dovedu do katastrofalnih posljedica i stradanja posjetilaca
Osnovna definicija i karakteristike huliganskog ponašanja
Huliganizam u sportu  podrazumijeva grupu ili skupinu ljudi čiji je osnovni cilj da  nanose štetu i  bol drugoj protivničkoj grupi ili skupini. Tako da se sama riječ „grupa“ koristi  za označavanje različitih vrsta skupina ljudi. Ponašanje huligana je već odavno ozbiljan društveni problem u cijelom svijetu, a njegovo rješavanje zahtijeva studiozan i multidisciplinarni pristup šire društvene zajednice  i nadležnih državnih institucija, donošenje odgovarajuće strategije za borbu i suprotstavljanje ovoj izuzeto štetnoj i opasnoj društvenoj pojavi, ali i adekvatnu preventivno-represivnu politiku koja bi zaustavila i vremenom potpuno iskorijenila ovaj izrazito agresivni i društveno potpuno neprihvatljivi oblik formiranja kolektivne svijesti i ponašanja.
Kada je riječ o prirodi i uzrocima agresivnog i destruktivnog ponašanja huligana, može se konstatovati  da  jedan  od osnovnih uzroka leži u pripadnosti određenoj vrsti “grupe ili skupine”, jer je je pripadnost grupi  elemenat u kojem se “utapa” individualnost pripadnika grupe i na taj način nestaje pojedinačna odgovornost, a istovremeno dobiva osjećaj snage i moći koji u tom momentu pripada određenoj skupini.
Šta sve podrazumijeva termin “grupa”?

Pod tim terminom se ponekad označavaju osobe unutar grupe koje imaju neku zajedničku karakteristiku, a da među njima nema nikakve prostorne ni akcione povezanosti.

Grupu može karakterisati  određeni broj lica zainteresovanih za određeno zbivanje,

kada se nađe na istom mjestu, iako nisu u bližem međusobnom kontaktu.

Zatim, grupa ili skupina podrazumijeva privremeno okupljen veći broj lica, koji usljed raznih uzroka dođe u stanje povećane uzbuđenosti, do uzajamnog podsticanja takvog stanja, pa jedni znatno utiču na druge, te kod svih članova grupe dolazi do nekontrolisanog ponašanja koje se umnogome razlikuje od uobičajenog.

Grupa također  označava i više lica koja se, iako nisu na istom mjestu i među svima njima ne postoje kontakti, aktivno zalažu za ostvarenje sličnih ciljeva.  

Također grupom se  mogu označiti po broju ograničene skupine, osobe među kojima postoji neposredna interakcija, bila ona dugotrajna ili ograničena i privremena.  

Grupom se označavaju  i veće skupine ljudi među kojima postoji interakcija, ali ona nije među svim članovima neposredna.

Grupom se najzad  označavaju i velike skupine populacije za čiju je veličinu karakteristično osjećanje zajedničke pripadnosti Takve su skupine velike društvene grupe kao što su nacija, državne ili regionalne zajednice, ali i velike navijačke skupine povezane upravo sa velikim, poznatim klubovima i nacionalnim selekcijama.
Navijačke grupe se mogu definisati kao velike društvene grupe, jer broje veliki broj članova, te predstavljaju kategoriju populacije čija zajednička karakteristika dolazi do izražaja u  načinu kolektivnog nastupa - ponašanja. Velike društvene grupe se prvenstveno  predstavljaju kao grupe koje u znatnoj mjeri određuju sadržaj socijalizacije, te njih možemo okarakterisati kao izvore socijalizacije u jednom društvu,  koje putem njenih agenasa prenose određene norme i načine ponašanja na sve članove društva.
Navijačke grupe, kao i sve druge, imaju grupne norme koje se u opštem obliku mogu definisati na slijedeći način:
 1) grupne norme su pravila ponašanja čija se primjena očekuje i zahtijeva;
 2) one su opšteprihvaćena pravila ponašanja;
 3) po svom sadržaju odnose se na ponašanje pojedinaca kao članova grupe i
 4) one su važne i značajne za funkcionisanje grupe.
U svakoj grupi postoje dominantni položaji nekih članova grupe kao jedna od karakteristika strukture gupe. Pojedinci koji imaju takav istaknut položaj ili vođe, kako ih obično nazivamo, postoje u svim struktuiranim grupama, pa tako i u navijačkim skupinama. Kada govorimo o vođama, možemo ih definisati kao pojedince koji imaju veliki uticaj na ostale članove grupe, te su iz  tog razloga veoma važni kada se govori o struktuiranom ponašanju unutar  navijačke grupe, koja u određenim okolnostima i u zavisnosti od prirode i karaktera vođe, može postati skupina sklona huliganskim oblicima ponašanja.
Vođa je dominantan, pun samopoštovanja, tako da  svoje ponašanje prenosi na ostale članove grupe i na taj način kreira „klimu“ ponašanja u grupi ili skupini. Članovi skupine dobrovoljno prihvataju uticaj,  ma kakav on bio.
Pojava veoma specifična za naše prostore, a koja se isprepliće s huliganizmom, je nacionalizam, te se time sam pojam nasilja dodatno usložnjava i komplikuje. Na sportskim terenima u BiH, kada se igraju utakmice unutar lige, izuzetno je izražena nacionalna svijest ili nacionalizam.
Nacionalna svijest je okarakterizirana sa tri grupe stavova. Prvu čine stavovi koji se odnose na suverenitet i autoritet vlastite nacionalne države, drugu grupu čine stavovi koji se tiču institucija karakterističnih za određenu naciju i treću grupu čine  stavovi u vezi sa posebnošću i specijalnim osobinama nacije.
Međutim, veliki je problem što navijačke skupine ne ističu nacionalna obilježja na primjeren način, nego naprotiv, to čine na jedan veoma agresivan, provokativan  i van zakonske regulative karakterističan način. Ispoljavanje takvog ponašanja ugrožava okolinu u kojoj se grupa nalazi u datom momentu,  tako da to uvijek može  prerasti u problem širokih razmjera.
 Huligansko ponašanje ogleda se u vrijeđanju po raznim diskriminacijskim osnovama pojedinaca ili skupina ljudi. U BiH je poznato da je  na utakmicama visokog rizika često zastupljeno vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, čime se  ustvari krše temeljna  ljudska prava i stvaraju preduslovi za ozbiljnije sukobe i narušavanje javnog reda i mira u većem obimu na sportskoj priredbi. Jedan od većih problema huliganskog ponašanja su fizički napadi sa nanošenjem lakših ili težih tjelesnih povreda. To predstavlja izniman problem zbog činjenice da je zbog okolnosti u kojem se ovakvi incidenti dešavaju (stadion, sportska dvorana, prostor oko sportskih objekata) veoma teško  kontrolisati ovakva  ponašanja i nemogućnosti njihovog potpunog  sprečavanja.
Uništavanje javne i privatne imovine je veoma česta posljedica huliganskog ponašanja na sportskim terenima, bilo da je riječ o stadionu  ili sportskoj dvorani (otvoreni i zatvoreni tip objekta). Kada se na ulazima provode rigorozne  i detaljne kontrole i pregledi, navijači nemaju drugih predmeta osim stolica na stadionu, te im mogu poslužiti kao oruđe u  sukobu sa protivničkim navijačima, a nerijetko budu upotrijebljene i kao oruđe za nanošenje povreda igračima na terenu.
Nažalost, redovna posljedica huliganskog ponašanja je i uništavanje javnih i privatnih objekata i druge nepokretne i pokretne imovine, prije i poslije utakmice. Također treba navesti da pljačkanje raznih objekata od strane gostujućih navijača nije rijetka pojava, pogotovo u manjim gradovima.
Ugrožavanje opšte sigurnosti ogleda se u korištenju pirotehničkih sredstava kao što su baklje i petarde. Na stadionima su  većinom zastupljena pirotehnička sredstva, tako da  to postaje uobičajeni  ritual navijanja navijačkih skupina. Pirotehnička sredstva mogu nanijeti tjelesne povrede kako pojedincu,  tako i grupi ljudi i samim tim su veoma opasna. Kako bi se ovaj aspekt ugrožavanja opšte sigurnosti što efikasnije prevenirao, nadležni u organizaciji sportskih priredbi organizuju sastanke sa predstavnicima navijačkih skupina, na kojima se precizno dogovaraju uslovi i procedure kontrole navijača prilikom ulaska na stadione i sportske dvorane, što u konačnici doprinosi stvaranju mnogo sigurnijih uslova za održavanje sportskih takmičenja. Naravno,
Ono što je vrlo značajno i trebalo bi biti predmetom posebnog multidisciplinarnog izučavanja ove opasne društvene pojave, jeste činjenica da huligani  veoma često uopšte nisu svjesni činjenice da svojim ponašanjem ometaju i ugrožavaju sportske događaje, te tako dovode u ozbiljnu opasnost sebe, pripadnike svoje navijačke skupine, kao i sve ostale posjetioce sportske priredbe, a u konačnici nanose ogromnu štetu klubu za koji “navijaju” i za koji su navodno spremni sve učiniti.
 

 
Nasilje i nedolično ponašanje na stadionima u Bosni i Hercegovini
Unatoč činjenici da je u našoj zemlji u pravnom smislu uglavnom regulirano pitanje  i problem nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, svjedoci smo niza slučajeva ovakvih oblika nedopuštenog ponašanja, a vjerovatno kao direktna posljedica nedosljedne primjene pozitivnopravnih propisa o navijanju i navijačkim skupinama, kao i izostanku adekvatnog rada i saradnje nadležnih organa sa predstavnicima lokalne zajednice i navijačkim udruženjima. Nažalost, prethodnih godina smo često bili  svjedoci eklatantnih primjera huliganstva na nogometnim terenima u Bosni i Hercegovini.  U nekoliko navrata su međusobni sukobi navijačkih grupa ili sukobi navijačkih grupa sa policijom i predstavnicima zaštitarskih agencija, eskalirali u toj mjeri da je bila neophodna masovnija intervencija policije, a  neke utakmice su morale biti prekinute.
 

 
Neke od najvećih tragedija na nogometnim stadionima
U nastavku izlaganja o fenomenu nasilja na nogometnim stadionima navest ćemo nekoliko najtragičnijih slučajeva u historiji nogometa i sporta uopšte, kada je sticajem više nesretnih okolnosti, neadekvatnog ili neblagovremenog reagovanja organa reda, te usljed sukoba među navijačkim grupama, došlo do pravih katastrofa, koje su za posljedice imali stotine mrtvih i povrijeđenih navijača, trajno unesrećene porodice i nepopravljiva šteta nanesena određenim nacionalnim savezima, ali i sportu uopšte. Odlučili smo da na ovom mjestu spomenemo nogometne tragedije koje su se desile na stadionima: Ibrox u Glasgowu, Heysel u Briselu i stadion  Hillsborough u Sheffieldu.
Ibrox stadion
Prva veća tragedija u nogometnom svijetu seže još u vrijeme kada su stadioni imali drvene terase. Davne 1902. godine na utakmici Škotske i Engleske u Glasgowu, jedna od tih drvenih terasa se slomila i sa sobom u smrt povukla 26 ljudi, dok je ozlijeđeno bilo njih 500. No tu nije stala nesreća za posjetitelje Ibrox stadiona. 1961. godine dvoje je ljudi poginulo u gužvi na stepenicama. Samo deset godina nakon toga, 1971. godine, još jedna tragedija zadesila je isti stadion.Kobna je bila izjednačena utakmica Rangersa i Celtica, u kojoj je tek u 89. minuti Celtic postigao prvi gol. Navijači Rangersa počeli su mahom napuštati stadion, no tada su, u sudijskoj nadoknadi, Rangersi izjednačili rezultat.U cijeloj gužvi koja je tada nastala, pretpostavlja se da je neko od gledalaca pao, izazvavši tako lančanu reakciju, koja je dovela do tragedije. U tom je događaju 66 ljudi, uključujući i mnogo djece, izgubilo život, dok ih je 200 bilo ozlijeđeno. Uzrok smrti najvećeg broja ljudi je nedostatak kisika, odnosno gušenje.

 
Heisel stadion
Do tragedije na stadionu Heysel došlo je u maju 1985. godine, u sukobima između navijača Juventusa i Liverpoola. Sukobi i rivalstvo koji su se događali izvan stadiona prije utakmice samo su nastavljeni na tribinama. Navijači Liverpoola su bocama i raketama gađali suparničke navijače, a do eskalacije sukoba je došlo kada je grupa engleskih huligana probila zaštitnu ogradu. Napadnuti navijači Juventusa, bježeći su se počeli penjati na zid, koji se tada srušio pod njihovom težinom.Pritom je poginulo 39 ljudi, među kojima su bila 32 navijača Juventusa, dok je 600 osoba  bilo teže i lakše ozlijeđeno.Smatra se kako je povod Liverpoolovih navijača za napad bio događaj iz finala Kupa godinu ranije, kada su navijači Juventusa napali brojne Liverpoolove navijače. Tragediji je, dakako, pridonijelo i loše stanje stadiona, kao i loše obavljen posao redarskih službi.

 
Stadion Hillsborough
Nesreća koja se dogodila 15. aprila 1989.godine u finalu kupa, na utakmici Liverpoola protiv Notthingham Foresta, jedna je od najpoznatijih tragedija na stadionima. Tada je 96 osoba poginulo, a ozlijeđenih je bilo čak 766, a sve kao rezultat nemogućnosti kontrolisanja protoka navijača.Policijska odgovornost nikad nije potvrđena, kao ni odgovornost navijača Liverpoola, koje su neki mediji pokušali okriviti da su na utakmicu došli bez ulaznica, te u pokušaju proboja do stadiona izazvali haos. Naime, više od 5000 ljudi čekalo je na ulaz u kobnu tribinu, pri čemu je nastala velika gužva. Šef osiguranja tada je naredio da se otvore vrata prema tribini, a stampedo navijača koji je nastao nakon toga, doveo je do tragedije. Navijači koji su ulazili na tribinu pritiskali su one koji su se već nalazili na njoj. Dok su se neki uspjeli spasiti skačući s tribine, mnogi su umrli prignječeni u gužvi, najčešće od posljedica gušenja.

 
PREVENCIJA NASILJA NA SPORTSKIM TERENIMA
Prevencija, kao oblik suprotstavljanja širenju uticaja i efekata neke štetne društvene pojave, predstavlja veoma važan elemenat i u borbi protiv nasilja na sportskim terenima u Bosni i Hercegovini. Poštivanje i dosljedno provođenje odredbi u dijelu važeće zakonske regulative koje se odnose na ovu problematiku, svakako predstavlja prvi korak u preveniranju ovih štetnih i nedopuštenih oblika ponašanja. To se prije sve odnosi na Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim terenima, koji je  još 2007. godine donesen u Kantonu Sarajevo.
Nadalje, neophodno je stalno raditi  na  organizaciji promotivnih kampanja i edukaciji učenika osnovnih i srednjih škola na temu štetnosti huliganizma i svih oblika nedoličnog ponašanja. Socijalizacija nas uči da prihvatamo pozitivne vrijednosti i prenosimo ih na generacije koje dolaze. U ovom dijelu posebnu ulogu zauzimaju porodica, škola i druge vaspitno-obrazovne institucije, koje preventivno mogu djelovati na potencijalne učesnike takvih događaja. Također, omasovljenje sportskih klubova doprinosi razvoju sportskog duha kod omladine, koji se domino efektom prenosi na njihove vršnjake. Ukoliko se u samom klubu njeguje pozitivna atmosfera, fer i korektno navijanje ne bi trebalo izostati, čime će broj problematičnih navijača biti značajno smanjen.
U procesu prevencije neophodno je osigurati kontinuiranu saradnju sportskih klubova, policijskih struktura i navijačkih skupina. U čemu bi se ta saradnja trebala ogledati?
Da bi navijačkih nereda bilo manje, neophodno je uspostaviti kvalitetnu saradnju na relaciji klub – policija – navijači, posebno u domenu komunikacija i međuljudskih odnosa.
Zbog toga su RPZ policajci proveli preventivnu kampanju usmjerenu prvenstveno ka određenim ciljnim navijačkim grupama. Tom prilikom, prije početka odigravanja nogometne utakmice koja je ocijenjena kao utakmica „visokog rizika“, RPZ policajci su sa predstavnicima dviju navijačkih grupa dijelili letke sa sadržajem Zakona o sigurnosti održavanja sportskih takmičenja, koji je nedavno donesen. Navedena utakmica je naposljetku protekla bez ijednog incidenta.
 Cilj treba biti podsticanje dugoročnih veza između snaga reda i sigurnosti, sportskih klubova i predstavnika navijača. Na ovaj bi način zainteresirane strane mogle podići nivo međusobnog razumijevanja. Uprave klubova, stalnom edukacijom i organiziranjem radionica s vođama navijača i navijačikim skupinama, bi trebali upoznati zainteresovane o posljedicama nedopuštenih oblika ponašanja, kao i eventualnim kaznama kojima se izlažu i navijači pojedinačno, ali i klub, u slučaju nepoštivanja propisanih zakonskih odredbi. 
Investiranje u infrastrukturu, video-nadzor, pokroviteljstvo nad sportskim klubovima i cijelim takmičenjima, zasnovano na realnim interesnim osnovama, te značajno podizanje stepena komfora i sigurnosti na sportskim terenima i stadionima, predstavljaju najadekvatniji oblik borbe protiv huliganizma i nedoličnog ponašanja. Investiranje je popraćeno radom sa  lokalnom zajednicom i vaspitno-obrazovnim institucijama. U tom cilju bi bilo neophodno, u narednom periodu,  pokrenuti veći broj škola sporta, kako bi na taj način privukli što veći broj djece, a u taj proces uključiti i širu društvenu zajednicu, investirati u sportska igrališta, edukativne programe i obrazovanje novih sportskih trenera. Istovremeno, sve ove aktivnosti bi morala pratiti i adekvatna dogradnja i dosljedno poštovanje postojeće zakonske reguliative.
Naravno, sve ove pojave ne mogu se promatrati izolovano, van ukupnog društvenog konteksta u našoj zemlji, koji u mnogim elementima ide naruku nastajanju i razvoju ovakvih štetnih i destruktivnih oblika ponašanja.
Pojačane mjere sigurnosti, uoči i za vrijeme održavanja, utakmica visokog rizika su uobičajene mjere koje organi sigurnosti redovno poduzimaju i postupaju u skladu sa prethodno napravljenim planovima za takve situacije.
Kao posebno efikasan alat u nastojanju da se preveniraju i spriječe svi oblici nedoličnog ponašanja na sportskim terenima, pokazalo se potpuno pokrivanje tribina i prostora ispred i oko stadiona kvalitetnim sistemom video-nadzora.

 
ZAKONSKI  OKVIR
Krivična djela iz ove oblasti regulisana su Zakonom o sportu u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH broj: 27/08, 102/09), gdje se u članu 58. Nadležnosti i obaveze u oblasti sprečavanja nasilja i nedoličnog ponašanja, prenose na niže nivoe vlasti.
Član 58. 
(Suzbijanje nasilja i nedoličnog ponašanja gledalaca na sportskim priredbama) 

S ciljem sprečavanja i suzbijanja nasilja i nedoličnog ponašanja gledalaca na sportskim priredbama, Bosna i Hercegovina i entiteti dužni su da preduzmu potrebne mjere u skladu sa
Evropskom konvencijom o nasilju i nedoličnom ponašanju gledalaca na sportskim priredbama, posebno na fudbalskim utakmicama. 

Posebnim zakonom utvrdit će se način i mjere za sprečavanje i suzbijanje nasilja i nedoličnog ponašanja gledalaca na sportskim priredbama. 
Stoga je 2007. godine u Kantonu Sarajevo donesen Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama (Sl. novine Kantona Sarajevo broj: 7/07 i 23/07), sa osnovnim ciljem da se preduprijede i spriječe svi eventualni nemili događaji i ekscesi, kojih je u prethodnom periodu bilo na sportskim borilištima širom BiH, pa tako i na području KS. Dosljedna primjena ovog i sličnih zakona iz ove oblasti, u kombinaciji sa ostalim predviđenim mjerama koje se odnose na edukaciju, intenziviranu komunikaciju sa navijačkim skupinama i predstavnicima klubova itd, dugoročno gledano, će zasigurno dati pozitivne rezultate u smislu smanjenja broja narušavanja javnog reda i mira i činjenja različitih vrsta krivičnih djela od strane pomenutih skupina. U svjetlu pomenutog Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama KS,  taksativno navodimo šta se to smatra nasiljem, a šta nedoličnim ponašanjem na sportskim priredbama, te koje su sankcije, odnosno koji je njihov raspon  za počinjena krivična djela i prekršaje tretirane ovim Zakonom.
Pod nasiljem na sportskim priredbama smatra se naročito:
a. fizički napad na učesnike sportske priredbe;
b. fizički obračun između učesnika na sportskoj priredbi;
c. bacanje na sportski teren ili u gledališste predmeta koji mogu da ugroze život, fizički integritet lica ili imovinu;
d. isticanje obilježja, transparenata, te izvikivanje slogana kojima se podstiče rasna, vjerska, nacionalna ili druga netrpeljivost i mržnja, odnosno čiji je sadržaj uvredljiv ili nepristojan, a što može da dovede do fizičkih sukoba navijača ili drugih učesnika te ugrozi život ili integritet lica odnosno oštećenje ili uništenje imovine;
e. oštećivanje sportskog objekta, opreme, uređaja i instalacija na sportskom objektu na kome se održava sportska priredba;
f. izazivanje nereda prilikom dolaska, odnosno odlaska sa sportskog objekta ili u sportskom objektu, ometanje toka sportske priredbe ili ugrožavanje bezbjednosti učesnika sportske priredbe ili trećih lica.
Pod nedoličnim ponašanjem na sportskim priredbama smatra se:
a. neovlašteni ulazak na sportski teren;
b. neovlašteni ulazak u službene prostorije i službene prolaze sportskog objekta na kome se održava sportska priredba;
c. unošenje u sportski objekat i upotreba alkohola ili drugih opojnih sredstava;
d. unošenje u sportski objekat odnosno korišćenje pirotehničkih sredstava i drugih predmeta i sredstava kojima može da se ugrozi bezbjednost učesnika u sportskoj priredbi ili ometa njen tok.
e.  neovlašten ulazak u dio  gledališta sportskog objekta namijenjen suparničkim navijačima.
SANKCIJE
1. Kazna za krivično djelo u trajanju od tri mjeseca do pet godina zatvora;
2. Novčana kazna za fizička lica,  za prekršaj u rasponu od 500 KM do 1.500 KM;
3. Novčana kazna za prekršaj organizacija u sportu ili drugo pravno lice u rasponu od 1000 do 10.000 KM
4. Zaštitna mjera  - zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama u trajanju od tri mjeseca do jedne godine.
 
 MEĐUNARODNI  AKTI  I  STANDARDI  U  CILJU  SPREČAVANJA  NEREDA  NA  SPORTSKIM  TAKMIČENJIMA
Što se tiče međunarodnih akata koji su usmjereni na sprečavanje bilo kakvog oblika nasilja, pa tako i nasilja, odnosno nereda na sportskim natjecanjima svakako treba istaknuti Preambulu Povelje Ujedinjenih naroda, Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima čovjeka /1948) kojom se štiti pravo na život, zabranjuje mučenje i ponižavajuće postupanje, štite prava na slobodu i pravično postupanje u sudskim postupcima.
U području zaštite ljudskih prava svakako vodeće mjesto zauzima Europska konvencija o ljudskim pravima (temeljna prava i slobode sadržani su u člancima 2. do 18.), a ona je istovremeno i temelj osnivanja i djelovanja ESLJP. Nadalje, potrebno je upozoriti na Direktivu o pravima žrtava, kojom se uspostavljaju minimalni standardi za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela (a isto tako i prekršaja), te transponiranje prava žrtava u nacionalno zakonodavstvo u cilju obazrivog pristupa prema žrtvi nasilja u cilju sprečavanja njene sekundarne viktimizacije, adekvatne informiranosti žrtve o njezinim pravima, te brigu nadležnih tijela o pravima žrtve u toku vođenja pravnog postupka.
Vrlo važno mjesto u navedenim međunarodnim aktima i standardima za zaštitu od nasilja između ostalog i nasilja na sportskim takmičenjima, zauzima praksa ESLJP čijim odlukama se, između ostalog, štiti pravo na život, zabranjuje mučenje i ponižavajuće ponašanje, štiti pravo na slobodu, te pravilno postupanje u sudskim postupcima.
Što se tiče akata međunarodnog prava koji težište stavljaju na sprečavanje nasilja i nereda na sportskim takmičenjima,  osnovne smjernice u sprečavanju nasilja i nereda  na sportskim priredbama, sadržane su u Europskoj konvenciji o nasilju i nedoličnom ponašanju gledalaca na sportskim priredbama, osobito na nogometnim utakmicama, koja je usvojena u Strasbourgu 19. augusta 1985. godine (objavljeno u Službenom listu SFRJ –Međunarodni ugovori broj 9/90).
Evropska konvencija bila je reakcija evropskih država na tragediju koja se dogodila na Heysel stadionu u Bruxellesu 29. maja 1985. godine,  u finalu lige prvaka između nogometnog kluba Liverpool iz Engleske i nogometnog kluba Juventus iz Italije, kada je došlo do sukoba engleskih i talijanskih navijača i kojom prilikom je poginulo 39 osoba, dok je više od 600 osoba ozlijeđeno u neredima. Posebno treba naglasiti, da su se potpisnice Europske konvencije obvezale da će u cilju sprečavanja i suzbijanja nasilja, kao i nedoličnog ponašanja gledalaca na nogometnim utakmicama, a isto tako i na utakmicama drugih sportova,  te na sportskim manifestacijama (kada postoji strah od nasilja ili nedoličnog ponašanja gledalaca), kroz nacionalna zakonodavstva utvrditi i provoditi mjere koje su propisane člankom 3. do 6. Evropske konvencije.
Također, važnu ulogu u suzbijanju nereda na sportskim takmičenjima s međunarodnog aspekta, te s tim u vezi  saradnju država potpisnica Evropske konvencije, ima članak 2., kojim je propisana nacionalna saradnja, te kada je potrebno da će potpisnice Evropske konvencije koordinirati političke aktivnosti svojih vladinih odjela i drugih javnih agencija u borbi protiv nasilja i nesportskog ponašanja gledalaca i to kroz formiranje tijela saradnje između država potpisnica Evropske konvencije.
Izvori:

Evropska konvencija o nasilju i nedoličnom ponašanju gledalaca na sportskim priredbama (Sl. list SFRJ – Međunarodni ugovori broj 9/90),

Zakon o sportu BiH  (Sl. glasnik BiH 27/08 i 102/09),

Zakon o sprečavanju nasilja i nadoličnog ponašanja na sportskim priredbama (Sl. novine Kantona Sarajevo 7/07 i 23/07),

Strategija razvoja sporta u BiH 2010 – 2014 Ministarstvo civilnih poslova BiH – Sektor za sport

Operativni priručnik o partnerstvu policije i zajednice – radni tim VM BiH za izradu strategije rada policije u zajednici

Internet