Heroin
Heroin je polusintetički derivat morfija od kojeg je jači tri do pet puta. Prvi put je sintetiziran 1874. godine, a na tržištu se pojavio 1898. godine kao novi lijek protiv bolova i postao jedan od najviše korištenih lijekova ranih 1900-ih godina, jer se smatralo da ne stvara ovisnost. Međutim, uskoro se pokazalo da je ta tvrdnja potpuno netačna i heroin se prestao koristiti u medicini.
Heroin je prašak gorkog okusa, topljiv u vodi. Čisti heroin je bijele boje, ali se na ilegalnom tržištu pojavljuje u različitim nijansama od bijele do smeđe boje, jer mu se dodaju različite supstance prilikom pripreme za prodaju. Dileri miješaju heroin sa različitim supstancama kako bi dobili na količini, a neke od tih supstanci mogu biti i otrovne. Osim toga, nikad se ne zna jačina heroina koja se uzima.

Efekti i posljedice
Heroin se može koristiti ušmrkavanjem, pušenjem i injiciranjem u venu. Nakon konzumiranja, heroin prelazi krvno-moždanu barijeru. Kada dođe u mozak, heroin se pretvara u morfij i veže za opioidne receptore u mozgu. Korisnici doživljavaju euforiju, prijatno i intenzivno osjećanje koje se naziva “flesh”. Jačina osjećaja euforije zavisi od količine uzete droge, kao i od brzine kojom droga dolazi u mozak i veže se za prirodne opioidne receptore. Osim euforije, kod korisnika se javlja suhoća usta i otežanost ruku i nogu. Može se pojaviti mučnina, povraćanje i jak svrab. Nakon početnih efekata euforije koja traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, korisnik se može osjećati pospano nekoliko sati, zjenice su mu sužene, mentalne funkcije su zamagljene, a rad srca i disanje usporeno. Ovi efekti traju od 3 do 5 sati, zavisno od doze.
Ponovljeno konzumiranje heroina, bez obzira na način upotrebe, dovodi do tolerancije, psihičke i fizičke ovisnosti već nakon 2 do 3 sedmice. U početku dominira želja da se prijatni efekti ponovo dožive, a kasnije strah od apstinencijalnog sindroma. Fizička ovisnost nastaje nakon što se tijelo navikne na prisustvo droge i ukoliko se droga naglo prestane uzimati pojavljuje se apstinencijalni sindrom. Apstinencijalni simptomi se pojavljuju nekoliko sati nakon zadnje upotrebe i uključuju curenje iz nosa, kihanje, nemir, bolove u kostima i mišićima, insomniu, dijareju, povraćanje, ježenje kože, trzanje nogama i žudnju za drogom. Ovi simptomi kulminiraju 24 do 48 sati od zadnje upotrebe i mogu trajati 5 do 10 dana. Simptomi kao što su: insomnia, anksioznost i žudnja za drogom mogu trajati duže vrijeme. Heroinski apstinencijski sindrom ne ugrožava život, ali može biti veoma neugodan. Ovisnici se veoma boje apstinencijalnog sindroma i učiniće sve da ga ne bi doživjeli (kriminalne radnje, nasilništvo).
Veoma čest uzrok smrti kod ovisnika o heroinu je predoziranje. Rizik se povećava ukoliko se heoin kombinuje sa drugim depresivnim supstancama, kao što su alkohol, benzodiazepini ili metadon. Također, kod osoba koje injiciraju heroin postoji veliki rizik od prenošenja virusa hepatitisa B, C i HIV-a.

Iz Priručnika za multidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, Udruženje LINK za prevenciju ovisnosti i smanjenje štete, Sarajevo, 2006.

Amfetamini
Amfetamini spadaju u grupu sintetičkih stimulansa koji su proizvedeni 1920. godine i počeli su se koristiti u kliničkoj praksi kao sredstvo protiv umora. Kasnije je otkriven i njihov depresivni efekat na apetit, pa su naišli na široku primjenu u toj oblasti.
Pojavljuju se u obliku tableta i kapsula i uzimaju se oralno.

Efekti i posljedice
Amfetamini se koriste u medicinskoj praksi za liječenje narkolepsije (napadi nekontrolisane pospanosti) i hiperaktivnosti. Više se ne koriste za liječenje depresije i gojaznosti zbog opasnih nus efekata.
Male doze amfetamina podstiču budnost i energičnost. Mogu izazvati ubrzano disanje i rad srca, suzbijaju apetit, zjenice su proširene. Također uzrokuju probleme sa spavanjem. Nus pojave uključuju nemir, drhtanje, znojenje, anksioznost, glavobolju, zamagljen vid, vrtoglavicu, nepravilan rad srca i bolove u prsima. Neki korisnici mogu iskusiti osjećaj moći i superiornosti. Neki mogu postati agresivni. Ukoliko dođe do predoziranja javljaju se: iluzije, halucinacije, visoka temperatura, delirijum, napadi, koma, srčani i moždani udar i smrt. Kombinovanje sa alkoholom i drugim drogama je posebno opasno.
Ukoliko se amfetamini koriste redovno, javljaju se hronični problemi sa spavanjem, nagle promjene raspoloženja, ubrzan rad srca, visok krvni pritisak, gubitak težine, gubitak apetita. Visoke doze mogu uzrokovati oštećenje živaca, hroničnu psihozu, paranoju i halucinacije. Redovna upotreba dovodi do stvaranja tolerancije, pa su potrebne sve veće doze amfetamina kako bi se postigao željeni učinak.
Nakon hronične upotrebe, i u malim dozama, kod korisnika se stvara snažna psihička ovisnost. Žudnja je veoma intenzivna i ovisnici će uraditi bilo šta da dođu do droge i izbjegnu prestanak efekata. Apstinencijski simptomi koji se javljaju nakon prestanka upotrebe amfetamina su: ekstremni umor, poremećeno spavanje, anksioznost, ekstremna glad, glavobolja, znojenje, dezorijentacija i kofuzija, depresija i suicidne misli.

Iz Priručnika za multidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, Udruženje LINK za prevenciju ovisnosti i smanjenje štete, Sarajevo, 2006.

Kokain
Kokain je veoma snažna droga koja se dobija iz lišća biljke Erytroxylon coca koja raste u Južnoj Americi. Još su sveštenici starih Inka poznavali njegove efekte i žvakali kokino lišće da poboljšaju snagu i odagnaju glad. I danas je u Peruu žvakanje lišća koke dopušteno i društveno prihvaćeno.
Kokain se javlja u vidu bijelog praha, iako ga ulični dileri miješaju sa drugim supstancama poput laktoze, skroba, krede, pudera, aspirina, kako bi dobili na količini. Kokain se najčešće ušmrkava, ali se može i injicirati.

Efekti i posljedice
Nakon upotrebe kokaina javlja se osjećaj intenzivnog zadovoljstva. Osoba se osjeća budno, energično i samopouzdano. Istovremeno se ubrzava disanje i rad srca, povisuje se krvni pritisak, zjenice se proširuju, suzbija se apetit i smanjuje potreba za spavanjem.
Velike doze kokaina dovode do euforije, uznemirenosti, anksioznosti, čudnog i nasilnog ponašanja, trzanja, halucinacija, glavobolje, bolova u prsima, ubrzanog plitkog disanja, grčenja mišića, mučnine. Ukoliko dođe do predoziranja javljaju se napadi, srčani i moždani udar, otkazivanje bubrega, koma i smrt. Upotreba kokaina je, također, povezana sa samoubistvima, ubistvima i fatalnim nesrećama.
Efekti kokaina nastupaju već nakon nekoliko sekundi i traju od 30 minuta do 1 sata. Kada efekti prestanu, osoba se osjeća veoma depresivno, nervozno i razdražljivo. Neki korisnici pokušavaju izbjeći to stanje tako što piju alkohol ili koriste heroin. Osobe koje su ovisne o kokainu mogu imati probleme sa spavanjem, ishranom i seksualne probleme. Mogu se pojaviti dramatične promjene raspoloženja, iluzije, halucinacije i paranoja. Ponavljana upotreba može dovesti do problema sa pamćenjem, pažnjom i ponašanjem.
Hronično ušmrkavanje može uzrokovati začepljenje, curenje i krvarenje iz nosa, mogu se pojaviti i šupljine barijere koja razdvaja nosnice. Kod osoba koje injiciraju kokain, postoji rizik od zaražavanja HIV virusom koji uzrokuje AIDS.
Kokain ne stvara fizičku ovisnost, ali je zato psihička ovisnost veoma jaka i brzo se razvija, što dovodi do toga da se kod ovisnika javlja žudnja za drogom.
Naglo prekidanje upotrebe kokaina, uzrokuje apstinencijalni sindrom. Javljaju se bolovi u mišićima, nezaustavljivo drhtanje, poremećaji jedenja i spavanja, depresija, nervoza, razdražljivost i jaka žudnja za drogom. Apstinencijalni simptomi mogu potrajati i nekoliko sedmica.

Iz Priručnika za multidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, Udruženje LINK za prevenciju ovisnosti i smanjenje štete, Sarajevo, 2006.

LSD-25
LSD (lysergic acid diethylamide) je najčešće poznat pod nazivom "acid" ili “kiselina”. LSD spada u najsnažnije i najmoćnije supstance koje čovjek poznaje. Samo 30 grama LSD-a može da stvori klinički efekat kod 300 000 ljudi. Bez mirisa i ukusa, čisti LSD je bijeli prah koji se prodaje u vidu tableta i kapsula. Može se rastopiti u tekućini i nakapati na kocku šećera, papir za upijanje tinte ili poštanske marke. LSD je otkrio Albert Hoffman 1938. godine, a da je halucinogen otkrio je pet godina kasnije kada ga je slučajno probao.

Efekti i posljedice
Efekti LSD-a se obično javljaju 30 do 45 minuta nakon uzimanja i traju između 8 i 12 sati. Djelovanje droge se naziva “trip”. Međutim, kod osjetljivih osoba efekti se mogu javiti i nakon 15 minuta. LSD utječe na emocije. Korisnici mogu osjetiti euforiju, ali se uskoro mogu pojaviti tuga i strah, pa onda opet euforija. Korisnici mogu osjećati više emocija istovremeno. Čula osobe koja je pod utjecajem droge se mijenjaju. Javljaju se halucinacije. Trivijalne stvari se iznenada čine veoma važnim. Osoba koja je pod utjecajem LSD-a može imati povišen pritisak i ubrzan rad srca, povišenu temperaturu, proširene zjenice, mučninu, žmarce; osoba ne može ispravno procjenjivati vrijeme, udaljenost, brzinu, a javljaju se i teškoće u pamćenju. Osoba se ne može sjetiti događaja koji su prethodili uzimanju LSD-a, ali se jasno sjeća događaja iz daleke prošlosti.
Ponekad su efekti veoma neugodni i zastrašujući. To se u žargonu naziva “bad trip”. Kao što je slučaj i sa ostalim drogama, LSD utječe na svaku osobu različito. Kakvi će efekti droge biti zavisi kako od količine uzete droge, tako i od okoline u kojoj se droga uzima, korisnikovih očekivanja, prethodnog iskustva s drogom i od ličnosti.
Neki korisnici LSD-a mogu iskusiti “flashbacks”. Oni uključuju vizuelne halucinacije koje se iznenadno pojavljuju nakon što su prestali efekti droge i traju od nekoliko sekundi do nekoliko minuta.
Kod osoba sa psihološkim problemima, upotreba LSD-a može dovesti do produženih psihotičnih stanja.
Smrtni slučajevi zbog predoziranja nisu zabilježeni. Međutim, LSD može uzrokovati suicide, nesretne smrtne slučajeve, ubistva i samopovređivanja. Također, kod hroničnih korisnika se može javiti apatija, gubitak interesa za budućnost i razdražljivost.
LSD ne uzrokuje fizičku ovisnost ni nakon dugotrajne upotrebe. Redovni korisnici mogu razviti psihičku ovisnost. Oni osjećaju potrebu za drogom i ona zauzima centralno mjesto u njihovim životima. Ukoliko je nemaju, postanu nestrpljivi i hvata ih panika.

Iz Priručnika za multidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, Udruženje LINK za prevenciju ovisnosti i smanjenje štete, Sarajevo, 2006.

Ecstasy
Ecstasy je halucinogena droga koja je povezana sa amfetaminima. Ona, također ima i stimulativna svojstva. To je hemijski dobijena droga (methylenedioxymeth-amphetamine or MDMA) i proizvodi se u ilegalnim laboratorijama. MDMA je otkriven 1914. godine u njemačkoj kompaniji Merck kao sredstvo za smanjenje apetita, ali je rijetko korišten do 1970-ih godina kada se počinje koristiti u psihoterapiji. Sredinom 1980-ih ecstasy se pojavio u noćnim klubovima.
Ecstasy se najčešće pojavljuje u vidu raznobojnih tableta sa različitim utisnutim znakovima. Rjeđe se pojavljuje u vidu praha koji se ušmrkava ili rastvara i injicira.

Efekti i posljedice
S obzirom da se ecstasy proizvodi ilegalno, nikad se ne zna koje hemikalije sadrži i koje će efekte izazvati. Miješanje ecstasyja s alkoholom ili drugim supstancama može izazvati neželjene efekte.
Prvi efekti ecstasyja se mogu osjetiti 20 do 40 minuta nakon uzimanja. Željeni efekti traju između četiri i šest sati. Ecstasy stvara osjećaj blage intoksiciranosti, opuštensti i energičnosti. Korisnici govore o osjećanju povjerenja, ljubavi i topline prema drugima. Ecstasy, također, može utjecati na pojačanje čula (osobito dodira).
Neki od nus efekata koje ecstasy može izazvati su: kočenje vilice, škripanje zubima, napadi anksioznosti i panike, povraćanje, pojačano znojenje, povišen pritisak i ubrzan rad srca. Može se javiti i depresija, razdražljivost, nemogućnost koncentracije, zaboravnost, iscrpljenost i paranoja. Ovi efekti mogu trajati nekoliko dana.
Zabilježeni su smrtni slučajevi usljed dehidracije i iscrpljenosti, neravnomjernog srčanog ritma i otkazivanja jetre. Pijenje bezalkoholnih napitaka može smanjiti rizik od dehidracije.
Osim toga, postoje dokazi da visoke doze ecstasyja mogu uzrokovati oštećenja mozga. Dugotrajna upotreba ecstasyja može dovesti do trajnih hemijskih promjena u mozgu. To može uzrokovati nagle promjene raspoloženja i poremećaj spavanja dugo nakon što upotreba ecstasyja prestane. Osobe koje redovno koriste ecstasy mogu biti razdražljive, paranoične ili depresivne. Trajna upotreba može dovesti do oštećenja jetre.
Osobe koje redovno koriste ecstasy tokom nekoliko sedmica ili mjeseci trebaju veće količine kako bi postigle željene efekte. Kod osoba koje koriste ecstasy razvija se psihička ovisnost.

Iz Priručnika za multidisciplinarni pristup prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, Udruženje LINK za prevenciju ovisnosti i smanjenje štete, Sarajevo, 2006.

Marihuana
Marihuana je droga koja se dobija od suhog lišća i cvjetova ženske konoplje, poznate pod nazivom Cannabis indica ili Canabis sativa. Aktivni sastojak marihuane je tetra-hidrocanabinol (THC). Marihuana se najčešće zloupotrebljava pušenjem.

Efekti i posljedice
Osoba koja koristi marihuanu može se osjećati slobodnom, opuštenom i otvorenom. Boje izgledaju jače, zvukovi i mirisi su intenzivniji. Neke korisnike preplavi osjećaj sreće i postanu razgovorljivi; dok drugi postanu šutljivi i povučeni. Minute se mogu činiti kao sati, a obične stvari mogu imati posebno značenje. Ukoliko se marihuana puši, efekti se mogu javiti veoma brzo i traju od dva do četiri sata. Osoba koja je pod utjecajem marihuane ima crvene, zakrvavljene oči, zapliće jezikom dok priča i smije se bez razloga. Osim toga, koordinacija pokreta je slaba, osoba je nespretna i vrijeme reagovanja joj je usporeno. Zbog toga je veoma opasno da osoba pod utjecajem marihuane vozi ili upravlja mašinama, osobito ukoliko je kombinovala marihuanu s drugim drogama, uključujući i alkohol.
Neki korisnici mogu osjetiti snažnu anksioznost, a velike količine dovode do napada panike, paranoje i stanja sličnih psihozi. Ovi efekti obično prestaju nakon nekoliko sati.
U nekim državama marihuana se koristi u medicinske svrhe za ublažavanje mučnine koju stvaraju lijekovi protiv raka i za poboljšanje apetita kod pacijenata koji boluju od AIDS-a.
Upotreba marihuane tokom dužeg vremena može dovesti do ozbiljnih nus efekata:
Dim marihuane sadrži hemikalije koje mogu utjecati na nastanak raka pluća. Pušenje marihuane oštećuje pluća i može dovesti do hroničnog kašljanja i infekcije pluća.

Veliki broj osoba koje dugo puše marihuanu mogu imati problema sa kratkoročnim pamćenjem, koncentracijom i apstraktnim mišljenjem. Većina ovih problema nestaje nekoliko sedmica nakon što se prestane koristiti droga, ali neki problemi mogu trajati godinama.

Neke osobe koje dugo koriste marihuanu su manje aktivne i ambiciozne od drugih ljudi. Međutim, ne može se sa sigurnošću tvrditi da je marihuana uzročnik takvog stanja.

Osobe koje koriste marihuanu vremenom trebaju sve veće količine droge kako bi ostvarile željeni efekat. Osobe koje svakodnevno koriste marihuanu mogu postati psihički ovisne o osjećanjima koje marihuana izaziva. Oni ne mogu prestati koristiti marihuanu ni onda kad im stvara ozbiljne probleme. Osobe koje su ovisne mogu osjetiti blage apstinencijske simptome, nakon što prestanu koristiti marihuanu. Ti simptomi mogu biti slijedeći: nesanica, razdražljivost, anksioznost, mučnina, znojenje i gubitak apetita. Ovi simptomi traju kraće od sedmicu dana, ali žudnja traje mnogo duže.